Skip to content Skip to footer

O nama

Stogodišnjica Narodne biblioteke Pale

Narodna biblioteka na Palama je istorijska sljedbenica Narodne čitaonice i knjižnice Pale, koja je otvorena 1921. godine u jednoj privatnoj kući. Prema arhivskim dokumentima, Narodna čitaonica i knjižnica Pale otvorena je 1. januara 1921, a prema studiji prof. dr Ljubinke Bašović, 12. januara iste godine. Bašovićeva tvrdi da je paljanska knjižnica otvorena, a da Ministarstvo prosvete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nije bilo odobrilo pravila za njen rad.

Tek dvije godine i osam mjeseci po osnivanju, tačnije, 1. avgusta 1923, Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu ozakonila je knjižnicu osnivačkim aktom br. 60282. Međutim, knjižnica je od osnivanja imala svoj upravljački Odbor, čiji je predsjednik bio Risto Doder, a sekretar Dušan Novaković, kao i Čitaonička pravila. Imala je i pečat koji je bio elipsastog oblika i na kome je ćirilicom pisalo: Narodna Čitaonica i Knjižnica, a latinicom: Utemeljena 1921., U Palima. Da, baš tako stoji: U Palima, a ne U Palama, kako se danas izgovara. Taj pečat je bio u upotrebi sve do 1929. godine, i njime su ovjeravana sva službena akta knjižnice.

Narodna biblioteka na Palama je istorijska sljedbenica Narodne čitaonice i knjižnice Pale, koja je otvorena 1921. godine u jednoj privatnoj kući. Prema arhivskim dokumentima, Narodna čitaonica i knjižnica Pale otvorena je 1. januara 1921, a prema studiji prof. dr Ljubinke Bašović, 12. januara iste godine. Bašovićeva tvrdi da je paljanska knjižnica otvorena, a da Ministarstvo prosvete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nije bilo odobrilo pravila za njen rad. Tek dvije godine i osam mjeseci po osnivanju, tačnije, 1. avgusta 1923, Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu ozakonila je knjižnicu osnivačkim aktom br. 60282. Međutim, knjižnica je od osnivanja imala svoj upravljački Odbor, čiji je predsjednik bio Risto Doder, a sekretar Dušan Novaković, kao i Čitaonička pravila. Imala je i pečat koji je bio elipsastog oblika i na kome je ćirilicom pisalo: Narodna Čitaonica i Knjižnica, a latinicom: Utemeljena 1921., U Palima. Da, baš tako stoji: U Palima, a ne U Palama, kako se danas izgovara. Taj pečat je bio u upotrebi sve do 1929. godine, i njime su ovjeravana sva službena akta knjižnice.

U jednom dopisu, koji je rukovodstvo knjižnice, 12. marta 1922, uputilo Centralnoj Prosvjetinoj biblioteci u Sarajevu radi pomoći u knjigama, ukazuje se da je Narodna čitaonica i knjižnica Pale osnovana prošle godine, te da su njeni članovi ovdašnji stanovnici bez razlike na vjeru i pleme, koji su siromašnog stanja. Cilj knjižnice je, kako se navodi u dopisu, širenje kulture, nauke, pismenosti i zadrugarstva, sloge, jedinstva, kako među svojim članovima, tako i među ovdašnjim narodom bez razlike na vjeru i pleme, kao i suzbijanje svake separatističke protivnarodne i protivdržavne akcije i to sve sa popularnim naučnim i savremenim knjigama…“

Odmah po osnivanju, Narodna čitaonica i knjižnica se susrela sa nizom problema, što se vidi iz dopisa koji je Prosvjetin povjerenik za Pale Miloš Spahić, 18. marta 1922, uputio Glavnom odboru Prosvjete u Sarajevu. U Spahićevom dopisu stoji: Godine 1921. osnovana je u Palama Narodna čitaonica i knjižnica. Rad ove postigao je izvanredan uspeh. Međutim, uporedo s materijalnom bedom građana kao posledicom rata borila se i čitaonica sa nestašicom sredstava, te u svrhu širenja obrazovanosti, nije bila u stanju da iz svojih sredstava nabavi književna dela.

Spahićevo pismo je urodilo plodom i Prosvjeta je postala glavni oslonac Narodnoj čitaonici i knjižnici Pale u nabavci knjiga.

Na sjednici Skupštine Narodne čitaonice i knjižnice u Palama, 30. decembra 1923, izabran je novi Odbor koji će se starati o budućem radu knjižnice. Za predsjednika Odbora ponovo je izabran Risto Doder, šumar; za potpredsjednika Simo Begović, sveštenik, za sekretara Vukosava Drobac, učiteljica, a za blagajnika Ivan Raguž, obrtnik. Kao članovi, u Odbor su ušli i radnici u knjižnici Pero Marić i Ešref Pašović, te Dušan Novaković, trgovac, koji je izabran za domaćina knjižnice. Ovakav sastav knjižnice nedvosmisleno svjedoči da je ona utemeljena kao građanska (jugoslovenska), a ne kao ekskluzivističko srpska, to jest, nacionalna institucija. Otuda i ti nesporazumi sa nekolicinom paljanskih uglednika, poput Krsta Kureša i Ilije Mitrovića, koji su se zalagali za nacionalni koncept i shodno tome bili osnovali Srpsku čitaonicu i knjižnicu. Ta knjižnica je djelovala kratko, jer je ostala bez šire podrške, o čemu je u svom pismu Glavnom odboru Prosvjete govorio i Miloš Spahić.

Prema studiji Ljubinke Bašović, od ukupnog fonda kojim je paljanska knjižnica raspolagala u danu osnivanja, 120 knjiga je bilo u vlasništvu Prosvjete, ostalo je pripadalo knjižnici. Od 20. septembra 1921. do 5. novembra 1927, Prosvjeta je Narodnoj čitaonici i knjižnici Pale donirala ukupno 310 knjiga. Iz Upitnika , koji je knjižnica dostavila Centralnoj Prosvjetinoj biblioteci u Sarajevu, 1924. godine, na pitanje: Od kada postoji knjižnica u vašem mjestu, odgovoreno je: Od 1. januara 1921. Na pitanje: Pod čijom je upravom, odgovoreno je da Knjižnicom upravlja Odbor Narodne čitaonice i knjižnice, čiji članovi su i njeni finansijeri. Iz Upitnika još saznajemo da je Knjižnica smještena u prostorijama Odbora Narodne čitaonice i knjižnice. Na pitanje: Ko je knjižničar, odgovoreno je: Ešref Pašović iz Pala. Prema Upitniku, knjižnica je raspolagala sa 221. svojom knjigom i 120 knjiga koje su bile vlasništvo Prosvjete. Saznajemo takođe da se tri četvrtine fonda odnosilo na knjige naučno-poučne sadržine, a jedna četvrtina na knjige zabavnog sadržaja. U Upitniku se tvrdi da je knjižnica radila redovno, bez ikakvih smetnji, te da su čitaoci svakim danom mogli uzimati knjige na čitanje. Članovi su mogli da zadrže knjigu sedam dana uz obavezu da je drže čistom i uredno vrate.

Već iz jednog Izvještaja o radu knjižnice za 1925. godinu, koji je potpisao tadašnji knjižničar Miloš Spahić, vidi se da je Knjižnica imala 342 knjige, 46 članova i 94 čitaoca. Bila je pretplaćena na nekoliko naslova časopisa, a u njenoj organizaciji održano je osam predavanja i 40 sijela.

Prema Bašovićevoj, sve do 1929, knjižnica je uz Prosvjetinu pomoć, djelovala kao samostalna ustanova. Te godine, zajedno sa Školskom knjižnicom, pripojena je biblioteci i čitaonici Sokolskog društva, osnovanoj pri Domu žrtava za oslobođenje. Unutar te sokolske biblioteke, knjižnica je radila od 1929. do 1936. godine. Dakle, Bašovićeva tvrdi da je Narodna knjižnica Pale likvidirana 1929. godine i utopljena u novoformiranu biblioteku Sokolskog društva, čije je sjedište bilo u Domu žrtava za oslobođenje, izgrađenom godinu dana ranije. Međutim, prema arhivskim dokumentima, predsjednik Odbora Narodne knjižnice Risto Doder uspio je da njenu likvidaciju odloži za godinu dana. Doder se obratio Centralnoj biblioteci Prosvjete, dopisom od 10. januara 1929, u kome negoduje zbog takvog rješenja i traži da se u Domu žrtava otvori Građanska knjižnica. Sve što je Doder postigao jeste to da je Narodna knjižnica Pale, od januara 1929. do decembra 1930, djelovala pri Narodnoj osnovnoj školi na Palama, da bi tek krajem 1930. bila spojena sa čitaonicom Sokolskog društva u Domu žrtava za oslobođenje.

Hroničari su zabilježili da je biblioteka Sokolskog društva, kojoj je pripojena Narodna knjižnica, 1932. godine izdala na čitanje 1050 knjiga. Knjižničar je bio Bogomir Petrić, a knjige do 200 strana izdavale su se na rok čitanja od sedam, a one sa više od 200 strana na rok od 14 dana. Iz jedne zabilješke o radu biblioteke za 1937. godinu vidi se da su čitaoci mogli preuzimati knjige ponedjeljkom i četvrkom od 18 do 19 sati, i nedjeljom od 13 do 14 časova, te da niko nije mogao uzeti na čitanje više od jedne knjige. Pod upravom i u sastavu biblioteke Sokolskog društva, knjižnica je radila sve do 1941. godine, kada su ustaše okupirale Pale i spalile njen knjižni fond.

Po dolasku na vlast, 1945. godine, komunisti nisu žurili s obnovom narodne biblioteke na Palama, kao što nisu žurili ni sa obnovom Doma žrtava za oslobođenje 1914-1918. Biblioteka narodnosnog tipa otvorena je tek 13. novembra 1960. sa fondom od 809 knjiga, pretežno marksističke literature. Prve knjige koje su nabavljene i inventurisane od broja jedan do 74 bile su Marksova, Engelsova i Lenjinova izabrana djela, kao i knjige Josipa Broza, Edvarda Kardelja i drugih vođa komunističkog pokreta u Jugoslaviji.

Biblioteka nije otvorena kao samostalni pravni subjekt, nego kao prirepak Narodnog univerziteta Pale na čije čelo su dovođeni dokazani komunistički kadrovi. Politika nabavke knjige pretežno je vođena u skladu sa komunističkom ideologijom i to je tako bilo sve do pada komunizma u Jugoslaviji i njenog raspada. Narodni univerzitet i biblioteka bili su smješteni na spratu zgrade Zadružnog doma, gdje su radili sve do 1978, da bi te godine bili preseljeni u obnovljeni Dom žrtava za oslobođenje 1914-1918, koji je tada preimenovan u Dom kulture Pale. U Domu kulture biblioteka ostaje sve do 1993. godine, kada se zbog potreba Radio-televizije Republike Srpske seli u prostorije paljanskog predstavništva Krivaje iz Zavidovića, u prizemlju stambene zgrade preko puta Doma zdravlja. U zgradu Doma kulture (današnji Kulturni centar) vraćena je 1999. Od 1994. registrovana je kao javna ustanova pod imenom Narodna biblioteka Pale.

Sav knjižni fond, koji je Narodna knjižnica i čitaonica Pale uspjela da sakupi od svog osnivanja 1921. godine uništila je ustaška vlast Nezavisne Države Hrvatske, 1941. godine. Sve knjige su spaljene, kao i Dom žrtava za oslobođenje 1914-1918.

Od obnove biblioteke, 1960. godine, do danas, Biblioteka je nabavila preko 40 000 knjiga iz svih oblasti znanja.

Najveći odziv čitalaca u istoriji svog postojanja Biblioteka je imala tokom odbrambeno-otadžbinskog rata od 1992. do 1995. godine. Primjera radi, 1992. izdato je na čitanje 29 500 knjiga, 1993. upisano je 1800 članova i izdato 35 200 knjiga; 1994. izdato je 41 000, a 1995. – 35 000 knjiga.

U Narodnoj biblioteci Pale danas djeluju: Pozajmno odjeljenje, Odjeljenje zavičajne zbirke (od 2004. godine), Odjeljenje za katalogizaciju, Odjeljenje stručne knjige, Dječje odjeljenje i Čitaonica. U skladu sa razvojem prostornih kapaciteta, u planu je formiranje odjeljenja za staru i rijetku knjigu, za izdavačku djelatnost (pokrenuta 2012.), odjeljenja za stranu knjigu, odjeljenja za digitalizaciju građe.

Narodna biblioteka razvija intenzivnu saradnju sa svim kulturno-obrazovnim, naučnim i duhovnim instuitucijama na području Opštine Pale i Grada Istočno Sarajevo. Kao nezaobilazan i aktivan činilac društvenog života, biblioteka je naročito uspješnu saradnju ostvarila i ostvaruje sa fakultetima Univerziteta u Istočnom Sarajevu, sa Srpskom pravoslavnom crkvom, Srpskim prosvjetnim i kulturnim društvom Prosvjeta, osnovnim i srednjom školom, kao i sa ustanovama za djecu predškolskog uzrasta.

Tokom proteklih 100 godina, prvo kao Narodna čitaonica i knjižnica Pale, potom i kao biblioteka pri Narodnom univerzitetu Pale, a zatim i kao Javna ustanova Narodna biblioteka Pale, ova institucija nikad nije imala svoj krov nad glavom niti odgovarajuće uslove za rad i razvoj. U početku, a i kasnije između dva svjetska rata, na biblioteku se gledalo maćehinski i ona je uglavnom zavisila od dobro volje tadašnjih paljanskih uglednika i Prosvjetinih skromnih pozajmica u knjigama. Malo je ili skoro nikako bilo razumijevanja i pomoći od tadašnjih vlasti na Palama, kao i od Ministarstva prosvjete i kulture Kraljevine SHS, potom Kraljevine Jugoslavije, kao i od vlasti Drinske banovine, kojoj su Pale administrativno pripadale. I poslije Drugog svjetskog i ovog posljednjeg (odbrambeno-otadžbinskog) rata, ona je ostala u nekoj vrsti podstanarskog statusa.
Na kraju, red je da spomenemo i sve one ljude koji su utkali sebe u stogodišnjicu narodne biblioteke i narodnog bibliotekarstva na Palama. To su: Risto Doder, Simo Begović, Dušan Novaković, Miloš Spahić, Vukosava Drobac, Pero Marić, Ivan Raguž, Ešref Pašović, Bogomir Petrić, Mića Vuković, Branko Kureš, Ljiljana Vojinović, Nina Obradović, Mira Glogovac, Bosiljka Lopatić, Nikolina Pandurević, Gordana Samardžija, Željko Grujić, Dragan Tuševljak, Dragana Gutalj, Nada Gajović i od 2020. godine Bojan Čvoro.

No, ovom prilikom valjalo bi da se u dosadašnjem istorijatu Narodne biblioteke Pale posebno istakne uloga jedne žene, Nade Kovačević. Cijeli svoj radni vijek, od 1972. do 2012, dakle, punih 40 godina, Kovačevićeva je radila u biblioteci. Od 1974. do 1992, sve poslove (nabavka, obrada, izdavanje i zaštita knjižnog fonda) obavljala je sama, a direktor biblioteke bila je od 1992. do 2004. godine.

Činjenica da je neka institucija na ovim prostorima, prepunim crnih rupa u vremenu i istorijskog diskontinuiteta, doživjela sto godina postojanja jeste pravo čudo. To je zapravo podvig svoje vrste ili jubilej podvižničkog karaktera, koji zaslužuje naročitu pažnju društva i države. Naša očekivanja su da će ta pažnja biti skoncentrisana na izgradnju namjenskog objekta za Narodnu biblioteku Pale, kako bi se stvorili prostorni preduslovi za razvoj svih odjeljenja, koja su predviđena u bibliotekama ovog tipa.